Vrsta podloge odlučujući je faktor odabira materijala za naknadnu obradu i način obrade površina (npr. priprema podloge, debljina nanosa žbuke). Prije početka radova žbukanja, podlogu treba ispitati odnosno provjeriti prikladnost podložne žbuke na konkretnu podlogu. Metode ispitivanja podloge su: vizualni pregled, kvašenje, vlaženje, grebanje, kuckanje i ispitivanje nožem. Nedostatci pripreme podloge mogu u različitim situacijama negativno utjecati na ugrađenu podložnu žbuku (npr. pojava pukotina). Takvi nedostatci se ne mogu vidjeti/utvrditi pri izvođenju radova žbukanja. Često se u praksi događa da opeka, kamen ili ploča nisu u potpunosti ravni, no zahtjeva se s druge strane ravnost površine podložne žbuke. To dovodi do neravnomjernog slabljenja debljine žbuke čime se povećav rizik nastajanja pukotina na tim slabim mjestima. Isto vrijedi za prazne odnosno nedovoljno zapunjene fuge. Na takvim mjestima sloj žbuke predstavlja most preko otvorenih/praznih fuga. Već pri najmanjim termičkim naprezanjima (pokretanje, naprezanje) u podložnoj žbuci mogu nastati pukotine.